Do vjenčanja je ostao samo tjedan dana.
Te večeri pozvali su mladoženju na farmu. Svekar je roštiljao meso, svekrva je rezala salatu, a mladenka se vrtjela pored svog budućeg muža. Sve je izgledalo kao savršena obiteljska idila.
Kasnije te večeri, lagano pijan, svekar se nagnuo prema svojoj ženi i šapnuo:
— Znaš… još uvijek želim staviti kameru u auto našeg zeta. Pa… da se uvjerim da se naša kći udaje za pristojnog čovjeka.
Svekrva se gotovo ugušila od ogorčenja.
— Jesi li lud? — šapnula je. — Poznajemo ga gotovo dvije godine. Dobar je, pametan dečko. Ovo je podlo djelo.
— Ništa slično, — svekar je odmahnuo rukom. — Bolje provjeriti. Ako je sve čisto — nakon vjenčanja smijat ćemo se mojoj paranoji.
Pola sata kasnije, prišao je mladoženji, pretvarajući se da želi pogledati u automobil i “posuditi ideje za svoj budući automobil”.
Brzo je, između rupa na armaturnoj ploči, instalirao sićušnu kameru. Bila je toliko mala da ju je bilo gotovo nemoguće primijetiti.
Sljedećeg dana, svekar se probudio i potpuno zaboravio na svoje “špijuniranje”. Samo su ga riječi njegove žene podsjetile:
— Pa? Jesi li provjerio zeta? Je li sve u redu?
Trepnuo je.
— Da! Potpuno sam zaboravio… Donesi mi svoj laptop. Da pogledamo.
Kad su otvorili prvu snimku, ukočili su se. Ono što je mladoženja radio i govorio… bilo je strašnije od bilo kakve sumnje. 😮😮😨☹️
Mladoženja se odvezao iz njihovog imanja, ušao u auto i upalio motor. Sve se činilo normalnim… dok dvadeset minuta kasnije nije skrenuo u svoju ulicu, u staru industrijsku zonu koju su mještani pokušavali izbjegavati.
Automobil se zaustavio između dva napuštena skladišta. Minutu kasnije u kadar je uletio još jedan automobil. Iz njega su izašla dvojica muškaraca – očito nisu bili prijatelji radi vožnje.
Ušli su u mladoženjin automobil. Kamera je savršeno snimila zvuk.
— Pa, — jedan od njih se nasmiješio, — jesi li donio novac?
Mladoženja je nervozno progutao:
— Da… gotovo sve. Nadoknadit ću manjak nakon vjenčanja.
— Vrijeme? — suvozač straga se nagnuo naprijed. — Već osam mjeseci nam je dužan.
Mladoženja je podigao glas:
— Rekao sam vam! Nakon vjenčanja sve će se promijeniti. Njezini roditelji dobro zarađuju, imaju posao, kuću, farmu. Glavno je proslaviti vjenčanje, onda će biti novca.
Nastavio je, ne shvaćajući da ga slušaju:
— Zamolio sam gotovo sve da doprinesu proslavi. Iznosit će to popriličan iznos: prijatelje, kolege, roditelje. Ako i moji roditelji dodaju, bilo bi sjajno.
Nervozno se nasmijao:
— Dat ću ti sav novac od vjenčanja.
Jedan od muškaraca se podrugljivo nasmijao:
— A mladenka? Što će reći kad pokupiš novac i daš nam ga?
Mladoženja je frknuo:
— Ne smije ništa znati. Reći ću joj da sam ja sve platio, restoran, glazbu, fotografa. Vjerovat će, neće provjeravati.
Snimka je završila.
U sobi je zavladala teška tišina.
Svekrva je jedva uspjela izustiti:
— On… on udaje našu kćer zbog novca? Da se obračuna s banditima?
— Ne, — tiho je rekao svekar. — Sve je gotovo. Neću dopustiti da se naša kći uda za njega. ☹️
